Moždani udar

moždani udar

Neurološke bolesti, od kojih je najznačajniji moždani udar, treći su najvažniji uzrok obolijevanja, narušavanja kvalitete života i smrtnosti, te vodeći uzrok invaliditeta u svijetu.

1. Moždani udar označava naglo nastali neurološki poremećaj uzrokovan poremećajem moždane cirkulacije što dovodi do nedovoljne opskrbe određenih dijelova mozga kisikom i hranjivim tvarima. Nedostatak kisika i hranjivih tvari uzrokuje oštećenje i odumiranje živčanih stanica u dijelovima mozga koje opskrbljuje oštećena krvna žila, a posljedica toga je oštećenje onih funkcija kojima ti dijelovi mozga upravljaju.

2. Postoje 4 koraka kojih bi se trebalo pridržavati kako bi se prepoznao moždani udar:
- Zamoliti osobu da se nasmiješi (neće uspjeti).
- Zamoliti osobu da izgovori jednu sasvim jednostavnu rečenicu (npr. „Danas je lijep dan.“)
- Zamoliti osobu da podigne obje ruke (neće moći ili samo djelomično).
- Zamoliti osobu da isplazi jezik (ako joj je jezik savijen, ljuja se s jedne strane na drugu, to je također znak moždanog udara).

Ukoliko osoba ima problema s jednim od navedenih koraka, odmah nazovite hitnu pomoć i opišite simptome osobe.

3. Najčešći simpotmi moždanog udara su: utrnulost, slabost ili oduzetost lica, ruke ili noge pogotovo ako je zahvaćena jedna strana tijela, poremećaji govora, naglo zamagljenje ili gubitak vida osobito na jednom oku, naglo nastala jaka glavobolja praćena povraćanjem bez jasnog uzroka, gubitak ravnoteže i/ili koordinacije, omaglice ili vrtoglavice, nesigurnost i zanašanje u hodu, iznenadni padovi.

4. Svaki je moždani udar zaseban, ovisi o mnogo toga, počevši od toga koja je strana mozga pogođena, koliko su jaka oštećenja, ali i o općem stanju bolesnika. Sveukupno stradaju tijelo, um i osjećaji, a u oporavku uz samog bolesnika izuzetnu ulogu imaju medicinski tim, obitelj i prijatelji.

5. Rehabilitaciju treba započeti što je ranije moguće, čak i kod komatoznih pacijenata, kojima je vrlo korisno mijenjanje položaja tijela, pravilno pozicioniranje i održavanje opsega pokreta. Rana rehabilitacija podrazumijeva: pozicioniraje, pasivne vježbe, vježbe disanja, govorne vježbe i vertikalizaciju.

6. Cilj bilo kojeg rehabilitacijskog programa je optimalna funkcionalna neovisnost i maksimalna samostalnost u aktivnostima svakodnevnog života.

7. Uspješna rehabilitacija ne ovisi samo o tretmanu nego je vrlo bitno i što se događa pacijentu tijekom dana i noći. Tijekom rehabilitacije treba provoditi edukaciju bolesnika, ali i obitelji na koji način kod kuće spriječiti i umanjiti onesposobljenje i hendikep kao i kako smanjiti faktore rizika za razvoj recidiva moždanog udara s konačnim ciljem smanjenja ovisnosti o drugoj osobi u aktivnostima dnevnog života.

8. Obitelj treba educirati tako da mogu nastaviti program rehabilitacije u kućnim uvjetima, napraviti određene prilagodbe u stambenom prostoru, te pribaviti pomagala. Pacijentima je, pored pune konvencionalne rehabilitacije potrebno ohrabrenje, psihološka podrška te dovoljno neuropsiholoških informacija koje će im omogućiti veću realnost u subjektivnoj procjeni pojedinih segmenata kvaliteta života i bolju mogućnost maksimalnog korištenja očuvanih sposobnosti.

9. Aktivna rehabilitacija se treba provoditi dokle god postoje objektivni pokazatelji napretka bolesnika. Nakon što je završena aktivna rehabilitacija započinje program dugotrajne rehabilitacije koji osigurava zadržavanje dostignutog funkcionalnog statusa. Program rehabilitacije trebao bi trajati cijeli život bolesnika.

10. Od izuzetnog su značaja pomagala za svakodnevne životne aktivnosti: za hranjenje, osobnu higijenu, oblačenje te pomagala u kuhinji i pomagala za rekreacijske aktivnosti u slobodnom vremenu.

“ Samo tamo gdje je pacijent sam AKTIVAN uči ponovo koristiti svoje mogućnosti pokretanja i iste u smislenom kontekstu ponovo prizvati ” – Berta Bobath

Trenutno nema komentara...Budite prvi i ostavite komentar!